Po drugi puta u 6 godina probudio sam se neočekivano u bolničkom krevetu spojen žicama na razne aparate, pod teskim lijekovima. Kad sam došao k sebi nakon operacije, ugledao sam Margaret, medicinsku sestru na odjelu za oporavak u Hamilton General Hospital. Osluškivao sam ju kako obilazi ostale pacjente. Slušajući je kako se odnosi prema njima i prema osoblju odmah sam znao da će mi se Markaret dopasti. Imala je osobnost. Djelovala je kao prirodno dobra osoba. Radovao sam se upoznati je.
Kažu da je Déjà-vu "uvjerljiv osjećaj da se događaj ili iskustvo koji trenutno proživljavate već dogodio jednom u prošlosti". Prije 6 godina probudio sam se u bolničkom krevetu Sunnybrook bolnice što je bio najveći šok u mom životu. Sve je počelo kao sasvim normala večer kod kuće u Torontu. Krenuo sam svirati bubnjeve, nešto što sam tada radio na dnevnoj bazi. Usavršavao sam interpretaciju dviju iznimno teških pjesama, fizički i tehnički. Imam električni set bubnjeva pa slušam pjesmu preko pojačala i sviram zajedno s njom. Ponekad također preko pojacala, ali ipak većinom preko slušalica.
Green Day i Blink 182 su me gotovo ubili.
Dakle, 28. kolovoza 2010, je Sarah, Kathrinina nećakinja, nekim čudom bila dolje pa sam je pitao da li bi htjela čuti moje majstorsko bubnjanje. "American Idiot" od Green Day-a prošla je glatko, ali nešto se desilo kad sam svirao "Give me one more Reason" od Blink 182. Osjećao sam se nekako umorno i slabo. Mislim da sam rekao Sarah da ovu stvar moram jos malo vježbati. Doslovno, sljedeće čega se sjećam, je da sam se probudio u bolničkom krevetu, 2 dana kasnije, nakon inducirane kome (mnogi bi pomislili da to objašnjava mnogo). U to vrijeme sam bio u odličnoj kondiciji, igrao samo hockey 3 puta tjedno i čak sam bio na vrhu rang-liste u mojem teniskom klubu. Kako mi se ovo moglo dogoditi?
Sara je vrišteći zvala Kathrin. Bila je prestravljana i sva je drhtala. Tada je imala tek 15 godina kad je morala proći kroz to teško iskustvo. Kathrin je dotrčala dolje i dala mi prvu pomoć (CPR - umjetno disanje i masaža srca). Hitna je brzo stigla i bio sam na putu prema Sunnybrook bolnici. Kathrinina smirenost i sposobnost da se prisjeti svih koraka davanja prve pomoći mi je spasila život. Prvi doktor koji je u bolnici došao do mene i objasnio mi situaciju, rekao mi je da to nije bio klasični srčani udar nego greška električnog sistema mog srca. Ime koje joj je dao bilo je SCD ("Sudden Cardiac Death" - Iznenadna Smrt Srca").
Za one koji se vole vole igrati statistikama i brojkama, da vidimo koje su šanse da sa ja uopće tu i da pišem ovaj blog.
Dva doktora u Sunnybrooke blonici rekli su mi da samo 2% ljudi preživi "Sudden Cardiac Death". Ne, ovo nije tipfeler, govorimo o 2%!! Dodajmo k tome da sam toliko bubnjao taj tjedan i da se to desilo upravo kada je Sarah došla u posjetu iz Montreala. Potpunom slučajnošću je bila upravo pokraj mene kad sam se srušio. Teško je bi bilo uračunati sve te faktore, ali jedno je sigurno: prema njima danas ne bi imao što ovdje raditi. Imao sam toliko sreće da sam sada živ, nevjerojatno! To je nešto čega se sjetim svakog dana.
Nedavno sam gledao Netflix dokumentarac Tig, o jednoj stand-up komičarki Tig Notaro kojoj je bio djagnosticiran rak na obje dojke 2012. Nakon otkrivanja da ima rak, započela je svoj show pričajući upravo o tome. Ne postojo video snimka ali je napravljana audio snimka koja je s vremenom uspjela završiti online i tako došla do Netflix-a. Tig je strašno patila zbog smrti svoje majke, a ubrzo nakon joj je dijagnosticiran rak. Pitala se kako joj se tako nešto moglo uopće desiti. Mislila je možda bi nakon prve tragedije trebala biti imuna ili da joj se sad jedno vrijeme ne može ništa tragičnog desiti. Što to Bog radi?? Već sam dobila porciju, već sam patila!!
Vrlo zanimljivo. Ja, s druge strane, uopće tako ne razmišljam. Zapravo, mislio sam da i hoću. Ja se osjećam jednostavno sretnim. Kad se osvrnem oko sebe, promotrim svoj život, nikad nisam bio sretniji!! Imam izvanrednu ženu, Kathryn, koja je najnevjerojatnija osoba u mojem zivotu. Imam dvoje fanastične djece, sina Shayna (8 godina) i kćer Aniku (6 godina) koji me svakodnevno iznenađuju time što rade i potižu. Teško mi je to uopće sad povjerovati, jer kad sam upoznao Kathryn, uopće nisam bio zainteresiran imati djecu. Sve zapravo dugujem njoj, njezinom strpljenju i pomoći u svladavanju nekih strahova iz prošlosti koji su me mučili. Gdje bih ja danas bio bez nje?
Izuzev nekoliko padova od 2011. do početka 2015., moja karijera je napredovala sasvim dobro. Ali nekako se početkom 2015. i 2016. godine sve okrenulo drastično na bolje. Uključen sam u nekoliko odličnih projekata lokalne zajednice i imao sam tu sreću da sam usput upoznao mnoge nevjerojatne ljude i susjede u mom najdražem mjestu na svijetu, Guelphu u Ontariu (volim moj Guelph!).
Išlo nam je tako dobro...
U nedjelju navečer, 28. studenog 2016 u 20:19, primio sam poziv. Ono što je počelo 4. studenog kao zamućenje vida, glavobolja i moguća infekcija postalo je nešto, meni potpuno strano. Dr. Reddy, neurokirurg koji me operirao (left craniotomy) i odstranio tumor na mozgu, osobno me nazvao da mi saopći vijesti. Bile su to vijesti koje smo zabrinuto iščekivali mučnih 15 dana. Kathryn je bila sa mnom. Stavili smo ga na zvučnik (speakerphone) na telefonu u mom uredu/sobi za svirku.
"Rak je."
Ovaj tjedan ćemo raditi niz testova da vidimo o čemu se tu tocno radi. Dr. Reddy vjeruje da se radilo o sekundarnom tumoru. U kolovozu sam imao kronične bolove u leđima pa je vrlo vjerojatno da tu postoji poveznica. Moja sestra Sue je fizioterapeut i spominjala je da bi bilo dobro napraviti MRI još tamo u rujnu ali to bi bilo jako komplicirano pošto imam implantiran ICD uređaj zbog problema sa srcem iz 2010. Prvo bi ga trebalo izavadit da mi MRI uopće bio moguć. Prvo ćemo tokom tjedna napraviti niz pretraga pa tek onda skovati plan koji će mi pomoći u ovoj bitci.
Svim našim prijateljima, teško mi se riječima izraziti koliko smo Kathryn i ja ostali dirnuti vašom podrškom i ljubaznošću. Kathryn mi stalno govori kako jedva stiže odgovarati svima na vaše ponude pomoći i ljubaznost koju pokazujete.
Prilično je teško svima javljati razvoj situacije pa sam zbog toga i pokrenuo ovaj blog. Volim pisati i moram vam svima javljati što se događa pa je i bilo smisleno da pokrenem ovaj osobni blog i dokumentiram ovo iskustvo.
Imam stvarno nevjerojatne priče koje su se dogodile u zadnjih nekoliko tjedana, a želio bi ih podijeliti s vama, a planiram koristiti ovaj blog da vam ispričam i smješne, nadahnjujuće i ponekad i lude priče.
Dakle, preživio sam "Iznenadnu smrt srca" i upravo mi je dijagnosticiran rak. Hoću li se pitati Zašto baš ja? Zašto opet?
Ne, neću tako razmišljati, jednostavno ću pobijediti.
